Zapad protiv socijalističke Jugoslavije. Zahod proti socialistični Jugoslaviji. Vraćanje istine. Povrnitev resnice

X Kongres SKU-a (1974), koji je pokrenuo I. Broz Tito, ukazao je na potrebu povećanja ideološke, političke i organizacione uloge SKU-a, za vraćanje principa demokratskog centralizma. Socijalistička samouprava počela se posmatrati ne kao poricanje državnosti, već kao specifičan oblik diktature proletarijata. Odbijene su ideje o spontanosti i automatskoj prirodi razvoja socijalističkog društva.

Brojne mjere provedene tokom socio-ekonomske reforme imale su pozitivan utjecaj na ekonomiju zemlje. Stopa razvoja crne metalurgije porasla je (1966—1970, u prosjeku 7,6% godišnje u odnosu na 5,4% u 1961—1965). Rast poljoprivrednih proizvoda u periodu 1966—1970 bio je generalno veći nego u prethodnih pet godina; od 1967-a, njegov izvoz je počeo da prelazi uvoz u vrijednosti.

Istovremeno, došlo je do usporavanja stope rasta industrije u cjelini. Nije bilo moguće prevazići disproporcije između ekstraktivne i prerađivačke industrije, a u većini slučajeva nisu postignuti planirani nivoi industrijskog izlijevanja ekonomski manje razvijenih republika. Rast broja radnih mjesta u industriji zaostajao je za rastom rezervi radne snage, uključujući one koji se sele s sela u grad. Odlazak građana Jugoslavije na privremeni rad u inostranstvu, uglavnom u zapadnoevropske zemlje, postao je široko rasprostranjen. 1971.godine broj ljudi koji su napustili zemlju dostigao je gotovo 1 milion. Sve ove poteškoće usložnjavale su uporni deficit vanjske trgovine i platnog bilansa, inflatorni fenomeni.

Na selu se udio socijalističkog sektora u robnoj proizvodnji donekle povećao. Međutim, kupovina i zakup zemljišta od strane socijalističkog sektora, koji je predstavljao glavni izvor njegovog širenja, smanjena je zbog povećanja troškova zemljišta u uslovima viših otkupnih cijena poljoprivrednih proizvoda i smanjenja odliva rada iz sela. Kultivirano područje socijalističkog sektora gotovo nije raslo. Dopuštanje poljoprivrednicima da kupuju traktore i druge poljoprivredne mašine dovele su do širenja traktorske flote u pojedinačnom sektoru (1971. godine do 60% od ukupnog raspoloživog broja traktora). 1966—1970, broj pojedinačnih seljačkih farmi koje učestvuju u saradnji sa socijalističkim sektorom smanjio se za više od 1/44.

Poteškoće u razvoju ekonomije kombinovane su sa komplikacijama u političkom polju. Krajem 60-ih antisocijalističke snage u zemlji postale su aktivnije. Aktivnost antisocijalističkih elemenata u redovima samog SKU-a, uključujući i neka od njegovih upravljačkih tijela, stekla je opasan karakter, usmjeren protiv vodeće uloge stranke, protiv njenog ideološkog, političkog i organizacionog jedinstva zasnovanog na klasnim fondacijama. Nacionalistički elementi postali su aktivniji u pojedinim republikama i autonomnim teritorijama. Njihovi postupci, do separatističkih akcija, bili su usmjereni protiv Jedinstva SFRJ, kompliciranih međuetničkih odnosa.