Ljubav U Izolaciji

Ljubav na daljinu

1 C. Meyer

Dok svijetom hara pandemija, Barb se osjeća kao da je zatočena u svojoj osobnoj noćnoj mori. Sama kod kuće, nezadovoljna svojim životom, užasnuta bolešću koja je pogodila cijeli svijet, odlučila se skloniti u obiteljsku kuću u selu Minas.

Nakon što je doživio ozbiljnu kreativnu krizu, Eric se prije nešto više od godinu dana povukao u osamu, vjerujući da će daleko od pozornosti i pritiska obožavatelja moći ponovno otkriti svoju strast za glazbom. Kako mu ništa drugo nije pomoglo, odlučio se vratiti tamo gdje je i otkrio svoju ljubav prema gitari i skladanju. Stara kuća njegovog najboljeg prijatelja bila je prazna i tu je trebao imati dovoljno mira da ponovno pronađe sebe.

Kad se Barb i Eric ponovno sretnu, probude se sva bolna sjećanja iz prošlosti... ali probudi se ponovno i strast. Hoće li se pomiriti s prošlošću ili je ipak prekasno za novi početak?

A.C. Meyer obrađuje ozbiljne teme ne lepršav način. Autorica je knjiga "Zaljubljivanje u nju" i serije knjiga "Nakon mraka" a u knjizi "Ljubav u izolaciji" predstavlja nam dražesnu priču o drugoj prilici i nekim novim počecima u vremenu kad se čovječanstvo susrelo s najvećim izazovom do sad.

Ljubav u izolaciji

A.C. Meyer

Copyright © 2020 by AC Meyer

Cover and copy: Luizyana Poletto

Layout: Andréia Barboza

Translation: Bojana Srhoj

Tekst je revidiran prema novom Sporazumu o pravopisu portugalskog jezika.

Ova knjiga je plod mašte. Imena, likovi, mjesta i događaji su plod autorove mašte ili su korišteni u izmišljenom obliku i ne smiju se tumačiti kao pravi. Svaka sličnost s ljudima, živim ili mrtvim, stvarnim događajima, mjestima ili organizacijama posve je slučajna.

Sva prava su pridržana i zaštićena Zakonom 9610 od 19.02.1998. Osim korištenja kratkih odlomaka u recenzijama, zabranjeno je reproducirati ili koristiti ovu knjigu, u cijelosti ili djelomično, na bilo koji način, bez prethodnog pismenog dopuštenja vlasnika autorskih prava na ovu knjigu.

Ova je knjiga posvećena svim profesionalcima u prvim redovima borbe protiv COVID-19. Liječnicima, medicinskim sestrama, tehničarima, recepcionerima, čuvarima, dostavljačima, osoblju supermarketa i ljekarni i svima onima koji se na bilo koji način izlažu zarazi kako bismo mi mogli ostati kod kuće. Vi ste naši super heroji...

Nadam se da vrijeme leti

I da se vraćaš

Da te zagrlim

I poljubim

Opet.

Nando Reis

Prvo poglavlje

Nakon što se po tko zna koji put pogledala u ogledalo kako bi se uvjerila da joj je kosa i dalje savršeno ravna, bez nestašnih pramenova i da joj je šminka diskretna, kao da je ni nema, Barb je duboko udahnula, izvadila mobitel, otvorila Instagram i uključila kameru.

-Dobro jutro, darlings! Kako ste ekipa? Isčekujete li s uzbuđenjem nastup Backstreet Boysa? - Nasmiješila se i namignula koristeći svoj uobičajeni šarm. - Jedva čekam vidjeti naše dečke izbliza! Obećavam da ću vam sve pokazati kad stignem u arenu, ok? Vraćam se uskoro da vam pokažem koju sam kozmetiku koristila i što ću obući. Kissi-kissi! - Mahnula je kameri i ugasila ju, uzdahnuvši.

Otkako je na internetu objavila video na kojem se zabavlja sa svojim prijateljima, dijeleći sa svima dan kada je bila posebno uzbuđena zbog zabave na koju je išla, Barb je vidjela kako na društvenim medijima vrtoglavo raste broj njenih pratitelja. Preko noći je postala influencerica i sada milijuni pratitelja pomno promatraju njen život. Sponzorira ju osamnaest brendova - od kozmetike do prehrambenih marki - a povremeno se pojavljuje na portalima slavnih osoba.

Sve je to bilo veliko iznenađenje za nju i njezinu obitelj. Sramežljiva tinejdžerka, rođena u malom mjestu u državi Minas Gerais, koja je oduvijek bila suzdržana, usredotočena na studiranje i koja je sanjala da ima svoju tvrtku – što je i razlog zbog kojeg je izabrala studij poslovnog menadžmenta – već dvije godine ima svoju web stranicu kao slavna osoba. Živi u Barra da Tijuci, u Rio de Janeiru, zapošljava 25 ljudi i ima prihod o kojem se nekad prije nije usudila ni sanjati. Kako se sve to uopće dogodilo? Još uvijek joj nije bilo jasno. Kad je sanjala o tome da ima svoju tvrtku, nikada nije ni slutila da će upravo ona biti glavni proizvod. Ali život ju je doveo na taj put i ona je iskoristila priliku.

Postupno se, uz pomoć modnih stilista i savjetnika, počela pretvarati u lik koji su ljudi željeli vidjeti: lijepu, njegovanu, vedru i zabavnu djevojku koja je uvijek bila prisutna na najzanimljivijim događanjima. Scenaristica koju je angažirala Renata, njena menadžerica, stvorila je neke izraze koje je koristila, poput darlings – prisan način kojim se obraćala svojim pratiteljima - i kissi-kissi na kraju svakog videa. Sve je bilo pažljivo proučeno i planirano kako bi se postigao konačni cilj: što veći broj pratitelja, angažmana i pregleda koji se pretvaraju u sve više ugovora i sve više prihoda za tvrtku koju je osnovala kako bi sve to funkcioniralo.

Barb je odložila mobitel na pult u dnevnoj sobi i naslonila se s obje ruke na njega. Pognute glave duboko je udahnula i izdahnula, brojeći do pet. Za svoje drage pratitelje imala je savršen život, ali iza kamera, morala se nositi se problemima.

- Jesi li dobro, Barb? - upitala je Renata ušavši u sobu i vidjevši je u tom položaju.

- Jesi čitala novine? - pitala je osjećajući kako joj srce ubrzano lupa. Podigla je glavu i pogledala menadžericu. - Sve više ljudi je bolesno. Mislim da bi bilo bolje da ne sudjelujem u toj emisiji.

Renata zakoluta očima. Opet ista priča.

- Draga, to je samo malo gripe. Nije to ništa. Ma nije ni stiglo do Brazila. Osim toga, imamo ugovore koje moramo ispoštovati. Ti znaš da to nije samo emisija. To je posao zbog kojeg možemo izgubiti milijune ako ne odeš. - Brineta kratke kose uzme mobitel, otvori društvene mreže, dodirne zaslon i pokaže ga. - Lana Gouveia je danas objavila pet postova o toj emisiji. Ti znaš da...

- se svaki pregled računa... Znam. - Barb je uzdahnula i stavila pramen platinaste kose iza uha. - Ali pročitala sam u Folhi da...

— Prestani. Čitati. Te. Glupe. Novine. Molim te. Kao i gledati Uol, Yahoo i bilo koji drugi glupi online portal za vijesti. - Renata nestrpljivo podigne ruke. Bila je umorna je od borbe protiv Barbinih suludih strahova. Svaka vijest koju je pročitala, osobito povezanu s zdravljem, bi ju potresla i to je trebalo čuvati od očiju javnosti. Uostalom, nitko nije želio pratiti živote hipohondrija s krizama anksioznosti kad god bi se otkrio neki novi virus na drugom kraju svijeta. - Vlada je već rekla da se ne moramo brinuti o tome.

Barb je zatvorila oči i ponovno duboko udahnula. Vlada..., pomislila je sama u sebi ali je odlučila ne reći ništa. Nije htjela ponovno ući u tu raspravu. Pogotovo kad joj je glava bila puna svega. Provela je većinu noći budna čitajući vijesti o novom virusu koji je izazvao izbijanje neke vrste gripe u Kini i koji je već ubio na tisuće ljudi. Činilo se da se virus širi diljem svijeta, a ovaj tjedan konačno je prijavljen i u Brazilu.

Ono što je palilo lampice upozorenja u njenoj glavi bila je vijest o vjenčanju sestre fitnessinfluencerice, na koje je bila pozvana, ali nije otišla jer je imala već dogovorene poslovne sastanke, a koje je bilo središte virusne infekcije u državi Bahia. Tijekom noći, razmijenila je poruke s nekoliko prijatelja koji su išli na to vjenčanje i utvrdili da ih je pet imalo simptome i čekali su rezultate testiranja.

- Luma čeka rezultate testiranja... - rekla je, pozivajući se na drugu digitalnu influencericu s kojom je bila bliska.

- I otišla je na koncert Juiz de Fora. Nije joj ništa. Dobro je raspoložena i radi. A poslije će ići na rođendansku zabavu Lucasa Aguiara, odgovorila je Renata, smiješeći se kad je spomenula zabavu vodeće zvijezde sapunice koja se emitira svakodnevno u 18 sati. - Svi vode normalan život, Barb. A tako ćeš i ti. - Visoka mršava djevojka prešla je sobu i došla do Barb, koja je nastavila teško disati. Uzela je hladne, znojne ruke mlade žene i osmjehnula se. - Smiri se. Nitko od mladih ne umire od gripe. Ništa ti se neće dogoditi. Dr. Louis je rekao da je tvoje zdravlje savršeno.

Čini se da je spominjanje pouzdanog liječnika imalo efekta. Kimnula je, zatvorila oči i brojala do pet, pokušavajući kontrolirati disanje.

— Sve će biti u redu, -uvjeravala ju je Renata. Čestitala je sama sebi. - A sad trebamo odlučiti što ćeš obući. Brand koji voliš poslao je pet savršenih kombinacija. Biti će teško izabrati.

Menadžerica je povela Barb do zidnog ormara kako bi odabrala odjeću koju će nositi u emisiji. Iako je stalno ponavljala da pretjeruje i govorila joj da ostane mirna, bilo je vrlo teško uvjeriti njezino srce u to.

***

Renata je konačno uspjela odvratiti Barbinu pozornost od novinskih portala. Bili su u areni u kojoj se trebala održati emisija, i razgovarala je s još dvojicom influencera s kojima je bila prijateljica.

- Kako je ona? - pitao je Sandro, njezin pomoćnik, zabrinut za Barb. Svi u timu znali su o njezinim krizama anksioznosti i njezinu strahu od bolesti i bili su uznemireni. U popodnevnim satima vijesti nisu bile ohrabrujuće. Zdravstvene vlasti počele su upozoravati da rizik postaje sve veći.

- Sad je dobro. Zamolila sam tim za informacijske sustave da konfiguriraju jednu od aplikacija roditeljske kontrole u njenom telefonu kako bi blokirali pristup portalima za vijesti — objasnila je Renata, a Sandro je podigao obrvu. - Morala sam to učiniti, Sandro. Ako sazna da je guverner naredio obustavu svih kulturnih događanja u gradu, puknuti će se.

Sandro je odmahnuo glavom.

- To je stvarno pogrešno, Re. Ona mora znati što se događa. Uskoro, još će biti govora o ovoj temi.

Brineta je zatvorila oči i stavila ruku na čelo.

- Moram je zadržati ovdje pod svaku cijenu... u ugovoru koji je potpisala stoji kazna od milijun dolara ako ga ne ispuni. To je najveća kazna na koju smo ikada pristali. Ne znam možemo li si to priuštiti...

- Renata! - ukorio ju je. - Kako si mogla...

- Tko bi pomislio da će se nešto ovakvo dogoditi?

- Ali tvoj posao i jest da budeš ispred događaja.

- Čak i epidemije?

- Bilo čega. Što ako se razboli? Doživi nezgodu? Ne možeš tako riskirati.

Renata je slegnula ramenima.

- Sad je gotovo i moraš mi pomoći da ju zadržim ovdje.

***

Barb je okrenula kameru put arene kako bi pokazala kolika je gužva... pa ..., skoro. Namrštila se. Čudno. Bilo je manje od sat vremena prije koncerta, a nije bilo onoliko ljudi koliko se očekivalo. Bio je to međunarodni koncert, ulaznice su brzo rasprodane... gdje su bili ljudi?

- Darlings, vrlo smo uzbuđeni ovdje u VIP zoni za osvježenje, želim zahvaliti što su nas pozvali u ovom čarobnom trenutku, rekla je u kameru, forsirajući uzbuđenje koje nije osjećala. Njezini prijatelji, također influenceri koji su bili prisutni, okupili su se iza nje i počeli uzbuđeno vrištati.

- Jeeeeeee!!! Backstreet Booooysss!!

Podigla je čašu i nazdravila ispred kamere, tako da se vidi logotip sponzora, nasmiješila se i uzela gutljaj pića. Zatim je zaustavila snimanje i objavila video. Taman je htjela otvoriti preglednik kako bi vidjela najnovije vijesti kada ju je nazvao direktor marketinga tvrtke za piće da naprave nekoliko fotografija. Pozdravila je nekoliko ljudi koji su bili tamo dok se svjetla arene nisu ugasila i koncert je započeo.

Kad je krenula pjesma i bend je došao na pozornicu, Barb se opustila i odbacila svoje tjeskobe. Dugo je čekala ovu emisiju, a kad je čula zvuke poznatih pjesama, dopustila je da ju atmosfera ponese i plesala je cijelu noć. Snimila je nekoliko videozapisa iz svog vidikovca, i mnogo fotografija za prezentaciju.

Na kraju emisije, ona i druge djevojke bile su vrlo uzbuđene. Obično bi ih direktori tvrtki koji su ih angažirali, odveli na sastanak s izvođačima u njihovu garderobu, sve bi se lijepo snimilo i objavilo na društvenim medijima. Ali kad je vidjela Renatu, Barb je shvatila da nešto nije u redu. Menadžerica je izgledala zabrinuta, a na čelu joj se pojavila bora. Ispričala se prijateljicama i otišla k njoj.

- Je li sve u redu? - zabrinuto je pitala. Renata je bila jedna od najsmirenijih ljudi koje je poznavala i nosila se s bilo kojim problemom sa svom potrebnom hladnokrvnošću. Bilo je neobično vidjeti ju tako uznemirenu.

- Sve... - žena je počela govoriti, ali ju je prekinuo stariji čovjek.

- Žao nam je, Barb, ali ne možemo te odvesti u garderobu, zbog epidemije. - Čovjek je prolazio rukom kroz svoju rijetku smeđu kosu i nastavio govoriti a da nije ni primijetio njezine razrogačene oči. -Članovi banda su rekli da neće primiti nikoga zbog toga...

- Čekaj. O čemu pričaš? - pitala je, drhteći iznutra.

- Koncert se nije ni trebao održati. Guverner je naredio obustavu svih kulturnih događaja od danas. Produkcija je zanemarila taj nalog — nastavio je objašnjavati.

- Tako da... Je li situacija jako loša? - pitala je.

- Barb... - javila se Renata, ali je ona podigla ruku da ju zaustavi i nastavila gledati čovjeka.

- Još ne znamo. - Još je rano, ali svi su jako zabrinuti.

Kimnula je glavom.

- Ne brini. Neću se uzrujati. Cijenim što ste me pozvali da dođem danas. - Direktor se nasmiješio, činilo se da mu je laknulo što se nije žalila. Bio je naviknut nositi se sa slavnim osobama, a mnogima od njih nije bilo lako ugoditi.

Kad je čovjek otišao, Barb je uzela mobitel i ukucala adresu portala za vijesti.

Stranica nije pronađena.

Loša sreća, stranica je bila isključena. Pokušala je s drugom.

Stranica nije pronađena.

Što se događa?

— Ne možeš otvoriti te stranice - podigla je glavu slušajući Renatine riječi. - Zamolila sam informatičare da blokiraju te stranice pomoću programa kontrole pristupa, kako ne bi vidjela vijesti.

- Što si to učinila?

- Znala sam da ćeš poludjeti, baš kao što sad jesi...

- Renata, odblokiraj ih, odmah. I želim otići. Odmah - rekla je ozbiljno. Menadžericu je zabrinuo izraz koji je vidjela na njenom licu. - Ne mogu vjerovati... - promrmljala je sebi u bradu i otišla bez riječi ne obazirući se na Renatino dozivanje.

Moram ostati smirena, rekla je sama sebi, još sam u javnosti. Ne mogu se sad onesvijestiti.

Uspjela je sakriti drhtanje ruku i hladan znoj. Nasmiješila se, razgovarala još malo, a nekoliko minuta kasnije, Sandro ju je pozvao da odu.

U automobilu je ponovno uzela svoj mobitel i ukucala adresu portala za vijesti. Kad se stranica učitala, bila je iznenađena vijestima kojih nije bilo kad se zadnji put prijavila:

U Brazilu je zabilježeno više od 77 potvrđenih slučajeva koronavirusa

Rio potvrđuje prvu lokalnu transmisiju

Vlada formira krizni ured za borbu protiv virusa

Guverner suspendira javne događaje u gradu

Dok je auto ubrzavao, idući prema stanu u kojem je živjela, pregledavala je sve linkove na ovu temu i čitala članke, osjećajući kako ju obuzima strah. Prestala je čitati i duboko udahnula, zatvarajući oči.

- Stigli smo - šapnuo je Sandro, budeći je iz njenih misli. Pogledala ga je, kimnula glavom i već je htjela izaći iz automobila kad je primijetila njihovu namjeru da je slijede i zaustavila ih.

- Ne. Želim biti sama. Vidjela je da je Renata otvorila usta da progovori, ali je odmahnula glavom. — Molim te, idi kući. Kasno je. Razgovarati ćemo sutra...

Okrenula se i ušla u zgradu. Pozdravila je domara koji je oprao ruke s alkoholnim gelom. Namrštila se. Radnici zgrade nikada nisu bili tako oprezni. Ušla je u dizalo i pritisnula 11. kat, razmišljajući kako je sve čudno. Nije mogla u potpunosti razumjeti što se događa... kako se to moglo dogoditi? Sve se činilo nestvarnim.

Ušla je u stan i prvo je skinula odjeću i cipele. Još uvijek u donjem rublju, uključila je vijesti na TV i krenula prema tušu. Temeljito se izribala i oprala kosu. Znala je što mora učiniti. Gledala je više TV serija i dokumentaraca o liječnicima i bolestima nego što bi trebala, ali nije se mogla zaustaviti. Od djetinjstva, kada je čula kako je majka spomenula susjedu da je njezin otac umro nakon što je zaražen strašnom bakterijom, razvila je nekontrolirani strah od bolesti. Zbog toga je činila stvari koje obična osoba obično ne radi, kao što je pranje ruku bezbroj puta tijekom dana.

Kad je njezina majka shvatila da se lako uznemiri čim osjeti neke promjene u svom tijelu, odvela ju je liječniku koji joj je dijagnosticirao anksiozni poremećaj poznat kao hipohondrija. Terapija i lijekovi pomogli su joj da se oporavi, ali s vremena na vrijeme osjećala je da tjeskoba uzrokovana strahom od bolesti pruža svoje kandže.

Nakon kupanja, sjela je na krevet, u ogrtaču, s kosom umotanom u ručnik, ispred TV-a i mijenjala kanale slušajući vijesti koje su kontinuirano ponavljale istu informaciju o virusu koji se sve brže širio svijetom. Što ako se zarazila? Što ako je već bolesna?

- O Bože, danas je u areni bilo tisuću ljudi - promrmljala je uznemireno.

Na TV-u su upravo intervjuirali liječnika.

- Zaraženi pacijent može imati kratkoću daha, kašalj, groznicu... - Stavila je ruku na čelo. Nije se činilo vruće. Nije kašljala, ali ... definitivno se gušila. Vidjela je kako joj se grudi teško podižu i spuštaju, i postala je još nervoznija. Ruke su joj se znojile i počela se tresti. A onda je glas razuma ipak nadvladao: smiri se, to je samo tjeskoba koja te obuzima. Nisi bolesna. Nećeš umrijeti. Smiri se.

Isključila je TV. Slušanje toliko stručnjaka i novinara neće joj pomoći. U drugim okolnostima, to je bilo vrijeme kad bi otvorila svoje društvene medije i objavljivala videozapise, pričala o koncertu i ljudima s kojima se upoznala, objavljujući fotografije na njezinom kanalu i pratila reakcije. Ali sada, sve što je htjela je sklupčati se i spavati.

***

U danima koji su uslijedili, svi razgovori u zemlji bili su samo o strašnoj pandemiji. Broj zaraženih je rastao, kao i broj smrtnih slučajeva. Bila je izolirana u stanu, kao što su preporučile zdravstvene agencije, ali se osjećala i sve usamljenija. Suprotno njenim očekivanjima, potpisala je nekoliko novih ugovora o oglašavanju. Odlučila je otpustiti Renatu zbog onoga što joj je učinila, ali Sandro ju je uvjerio da to ne čini. Bila je ipak osoba od povjerenja i u tom ju je trenutku pokušavala zaštititi. Čak i ako je to učinila na pogrešan način.

Strah koji je osjećala, a koji su ljudi do sad smatrali nerazumnim, činilo se da je sad obuzeo svakoga, sudeći prema onome što je vidjela na TV-u i internetu. Na društvenim medijima, hashtag #stayhome postao je stvaran. Svi su molili one koji ne moraju izlaziti da izbjegavaju gužvu.

Naravno, nije bilo šanse da Barb igdje izađe. Hladnjak je bio pun, i za sada nije trebala ništa. Sama u stanu, provodila je dane gledajući TV emisije o koronavirusu. Nije mogla prestati gledati sve što se govorilo o tome. Jedini postovi koje je napravila na svojim društvenim medijima bili su povezani s poslom. Renata joj je sastavila raspored videa koje je trebala snimiti, a ona je rezervirala cijelo popodne samo da to odradi. Sve je pripremila, a postovi su bili programirani tako da nije morala to raditi svaki dan.

A onda je počela osjećati bol u leđima i tešku glavobolju. Zatim joj se pojavila kratkoća daha. Počela je tako teško disati da je morala nazvati dr. Luiz i zatražiti pomoć.

Razgovarali su preko video poziva i preporučio joj je da provjeri je li zaražena. Nije nikome ništa rekla. Znala je da će, ako razgovara s nekim iz tima, ta informacija procuriti u tisak i nije bila spremna vidjeti vijest u novinama da se razboljela. Zakazala je kućni posjet laboratorija kojeg je preporučio liječnik i podvrgnula se pregledu.

To su bila dva najgora dana u njenom životu. Kad je dobila rezultat i vidjela da je negativna i nije bolesna, osjećala se kao da joj je netko skinuo ogroman teret s leđa. Ali simptomi su još uvijek bili tu. Sve intenzivniji.

Liječnik joj je dijagnosticirao tjeskobnu krizu. Opet.

Nije se mogla nositi sa svim tim. Bolest. Patnja ljudi. Smrti. Gubitak slobode. Samoća. Znala je koliko je privilegirana na mnoge načine, ali bol koju je osjećala u svojoj duši bila je neizdrživa.

Te je večeri razgovarala s majkom i bratom prije nego što je otišla u krevet. Bili su dobro i zdravo. Njezina je majka privremeno živjela sa starijim sinom u Belo Horizonte kako ne bi bila sama. Nakon što je završila razgovor, Barb je briznula u plač i pustila suze koje je zadržavala od kad je sve počelo. Pokušala je biti jaka, pridržavati se rasporeda i nositi se s izolacijom, ali sve to na teret svog slomljenog srca. Nije mogla shvatiti kako se sve to moglo dogoditi. Ipak je bila 2020. godina. Nešto takvo je bilo nezamislivo.

Sjedeći u dnevnoj sobi, pogledala je dobro opremljenu sobu. Sve je bilo kao što je uvijek bilo. Kao da se njezin svijet-i vjerojatno svijet milijuna ljudi-nije promijenio. Kao da se sve nastavilo točno onako kako je trebalo biti.

Ali sve se promijenilo.

Promatrajući ponovno sobu, činilo joj se kao da se smanjuje. Tada se sjetila jednog od ponavljajućih snova njezinih gotovo neprospavanih noći. Zatvarajući oči, jasno se prisjetila male kuće na periferiji grada u kojem je rođena, u selu Minas Gerais. Tu su ona, njezina majka i stariji brat obično dočekivali Novu godinu.

Rodila se ideja. Ali, trebam li...?

Sa zatvorenim očima, gotovo je mirisala cvijeće u vrtu za kojeg se brinuo gospodin Antonio, čuvar koji je dolazio tamo jednom tjedno. Voljela je to mjesto. Svaki put kad bi došla tamo, osjećala bi se kao da je napunila svoje baterija i obnovila se.

- To je to — rekla je. Ustala je s kauča i krenula ravno prema ormaru kako bi spakirala stvari. Ionako je bila sama u ovom stanu, a sada će barem biti sama u svom najdražem mjestu na svijetu. Trebala je vrijeme za sebe, daleko od svega. Daleko od svijeta u kojem je sad živjela.

Uzela je mobitel i pritisnula tipku za brzo biranje. Kad su joj se javili, odmah je prešla na stvar.

- Obustavi sve aktivnosti. Osim onih koje su već zakazane za objavljivanje na društvenim medijima. Od sad ne želim više raditi postove.

- Ali, Barb... - bunila se Renata, ali djevojka joj nije dopustila da završi.

- Recite računovođi da nastavi normalno plaćati timu i neka se zna da ćemo zadržati sve zaposlenike, ali uzimamo pauzu.

Uložila je većinu onoga što je zaradila i mogla je nastaviti plaćati tim.

Hvala Bogu na malim čudima. Nije čak ni htjela razmišljati o mogućnosti otpuštanja nekoga usred pandemije.

- Ali ovo je sjajno vrijeme da zaradiš novac. Postoje sponzori zainteresirani za promocije emitiranja uživo s tobom.

- Dosta, Renata. Ne zanima me emitiranje uživo. Ne da mi se slušati o emitiranju uživo. Nisam pjevačica, glumica ili netko tko može ponuditi zabavu. Ovo je ozbiljno vrijeme. Živimo u pandemiji. Ljudi bi trebali hraniti svoje duše dobrim stvarima, a ne glupostima. Tako i ja. Idem u Minas. Treba mi malo vremena.

Gotovo je vidjela kako Renata stavlja srednji prst na svoje čelo, pokušavajući se kontrolirati i izvući argumente kako bi je odvratila od te ideje. Ali bila je odlučna vratiti kontrolu nad svojim životom.

- Vrlo dobro — odvratila je menadžerica nerado. - Odustajem. Možda bi ti dobro došlo da odeš na neko vrijeme. Tamo, na kraj svijeta gdje želiš ići stvari bi trebale biti malo mirnije što se tiče pandemije.

Po prvi put u zadnje vrijeme Barb se stvarno nasmiješila. Još se bojala bolesti, bila tjeskobna, osjećala nesigurnost i usamljenost. Ali išla je kući. Konačno, činilo se da stvari dolaze na svoje mjesto.