- -
- 100%
- +
Благодарности:
Yana Gok
© Merjem Jolač, 2021
ISBN 978-5-0055-7962-1
Создано в интеллектуальной издательской системе Ridero
On, koji otvara puteva, ili Bog je Ljubav
Roman u tri dela. dio 3.
Knjiga za obuku za one koji žele da slede put svog srca.
* Sve podudarnosti imena i prezimena sa stvarnim ljudima su slučajne, a događaji izmišljeni.
– Neću potpisati ove dokumente za tebe. Ne možeš se prebaciti u drugi odjel iz Turske u Švedsku, nemaš takva ovlaštenja. I općenito je nemoguće, ne mogu baciti tako vrijedne okvire kao što si ti. Idi na kupanje i obori svu svoju aroganciju. – Naš generalni konzul je bio uporan.
– A ako V. Putinov pouzdanik odobri, hoćete li potpisati transfer i moje novo imenovanje? – Nisam odustala.
– Onda jednostavno neću imati izlaz! Ali nemoj ni sanjati o tome.
– Već sam poslala molbu i svoj zahtev u Moskvu. Uskoro ću jedriti Sjevernim morem. A ako ne odobrite moju kandidaturu za novu diplomatsku misiju, onda ću dati ostavku. – Nasmiješila sam se i namignula svom šefu.
– Ti si luda? Ko ti je dao takvo pravo? Ne možeš odustati – i ti to znaš, inače ćeš odmah biti deportovana u domovinu i više mi nećeš objašnjavati, je li ti jasno?!
– Tako je, druže pukovniče, – savetnik prve klase u diplomatskim činovima imao je status pukovnika.
– Da nisi u rangu sa mnom, onda ne bih uopšte razgovarao sa tobom i ne bih bio na ceremoniji. Spremi se, zar nisi zaboravila da imaš međunarodni maraton 7. marta?! – suzi oči načelnik.
«Ne zaboravljam, neću da bežim», nasmejala sam se.
– Da li si potpuno nevezan sa svojom Švedskom ili šta? Nikad u životu nisam video ovako bahate i samouverene zaposlene! Objasni mi zašto toplu sunčanu Antaliju, u kojoj si toliko voljena, negovana, želiš da promeniš u hladnu zemlju, gde je zima i mrak 11 meseci, čiji jezik uopšte ne znaš?!?
– Jezik mi nije problem, znate… pa, brzo se navikneš na hladnoću i mrak. Svaki mrak se pretvara u svjetlo kada imaš visoku motivaciju», nasmijala sam se u lice ambasadoru.
– Loše ćeš završiti, upozoravam te. Nemaš diplomatsku misiju u Švedskoj. Idi i radi. I bolje da se nikada ne dotiče teme tvojog prijevoda… Jesi li zaboravila kako si izvodila žene i djecu iz zapaljenog Beslana?
– Nisam zaboravila. Nadam se da se ovaj užas nikada više neće ponoviti u mom životu… Potpisaćete sve papire kada dođe direktiva iz Moskve, Oleg Vasiljeviču, zar ne?
– Potpisaću, ali ovo su samo tvoji snovi, jer nikakve direktive neće stići.
– Svetlana Ivanovna je već potpisala sve dokumente, sutra će biti na vašem stolu. – Nasmejala sam se pravo u lice ambasadoru, za mene je moj prevod bio očigledan, šta god da se kaže.
– Štaoooo? – u glavi mi se oči samo popele na čelo.
– Da, ovo uopšte nije šala, ja sam ovde poslednjih dana i, kako ste hteli, poslednje sate sam izlazila na posao. – Moj smeh je jednostavno bilo nemoguće obuzdati, bila sam zadovoljana postignutim efektom.
– Isključiću ti iz svih baza podataka i dokumenata, završiće loše, upozoravam ti! Za ti ću zatvoriti SVE međunarodne baze podataka! To te garantujem, čuješ li me?! Sada ćeš mi biti tu da saznaš ko, kada i s kim, koji prelazi državnu granicu!
– Nemate pravo na ovo, dobro, bar ne iz međunarodnih baza. Ja sam glasnik mira i dobre volje. To nije u vašoj nadležnosti, znate bolje od mene.
Otišla sam. Imala sam slobodan dan, otišla sam na kupanje na žensku plažu, a nakon par sati na masažu svojoj turskoj maserki da se opusti, medicinske masaže su me oporavile. Nakon masaže, večerala sam na moru. I uronila je u vizualizaciju svog novog sretnog švedskog jutra.
………………………………………………………………………………………
Pred veliki praznik muslimana, Kurban bajram, svaki dan čitala sam istiharu, dovu Allahu, da Uzvišeni riješi moj slučaj na najbolji način za sve. I tako je novo imenovanje iz Moskve dobijeno upravo na Kurban-bajram kao nagrada, a dozvola za diplomatsku misiju u Švedskoj stigla je iz Moskve uz odobrenje Brisela, centra Evropske unije.
– Dobar dan, Oleg Vasiljevič!
– Šta hoćeš opet? Kako možeš biti tako drzka bez upozorenja? Na repertoaru si kao i obično!
– Molim vas da potpišete izvještaj o mom odlasku u Švedsku u vezi sa preraspodjelom diplomatskog predstavništva.
– Štaooooo? – oči šefa, koji je posmatrao šta se dešava, popele su mu se na čelo u bukvalnom smislu. Nije mogla vjerovati svojim očima da je tako nešto uopće moguće. Ali dokumenti iz Moskve ležali su na stolu ispred njega i, sudeći po osobi koja je izdala direktivu, nije mogao da ih ne potpiše. Preostalo mu je samo jedno – da prizna predaju, pusti me da odem tamo gdje sam htila da čitam namaz u džamiji Angered.
– Kako je to uopšte moguće? Jesi li poludila? Šta ćeš raditi u ovom hladnom Geteborgu, gdje je 10 mjeseci u godini mračno, vlažno i hladno?
– Pa, na kraju krajeva, uvek mogu da se vratim, zar ne, ili u neku drugu toplu zemlju? – Namignula sam šefu, uzimajući papire koje je potpisao za registraciju u kadrovskoj službi i završne obračune.
– Kada se smanjuješ? Reci Vladimiru Mihajloviču da će te odvesti na aerodrom. I ne zaboravi! Mogu pisati u Stockholm!
– Za 4 dana. Stokholm neće pomoći, jer je direktiva stigla iz Moskve, a sve je već dogovoreno. – Pocrvenela sam, smeh, nisam više mogla da obuzdam.
– Ti ćeš plesati sa mnom! Obećavam ti! Baci nas ovde! Šta ćeš raditi tamo? Umrijet ćeš od dosade!
– Uvek postoji pristojan posao za kvalifikovane radnike, znate, posebno tokom pandemije.
……………………………………………………………………………………….
Nisam letela u Švedsku. Ne ovaj put, jer sam sigurno znala da je moj let odmah nakon Kurban bajrama bio pravo za Bosnu. Sa sarajevskog aerodroma sam odmah otišla u Tuzlu, gdje sam imala planirani sastanak sa mojim prijateljima iz Bosne, koji su ujutro krenuli automobilom za Belgiju. Htela sam da dajem poklone svojoj voljenoj majci, jer definitivno ne idem u Brisel, bar ne u narednim mesecima.
Nakon što sam provela četiri divna dana i uživala u pogledima i džamijama Tuzle, uspjevši na putu za Tuzlu Kiseljak pozvati na ukusnu mineralnu vodu, preselila sam se u Sarajevo, smjestila se u starom centru, nedaleko od stare džamije. Za par dana trebala sam posjetiti Kiseljak, tačnije Gomionicu, bosanskohercegovačko selo sa nešto više od 400 stanovnika, mjesto koje me proganja zadnjih par mjeseci. Činilo mi se da sam tamo mogla pronaći mir, jer sam pronašla odgovore na sva svoja pitanja.
……………………………………………………………………………………….
Jeste li ikada vodili ljubav opasno… do smrti?
Eksplodirati cijelim tijelom, rastvarati se u svjetlosti? ⠀
Opasan seks je izbor luđaka koji mogu proći kroz smrt.
Idite izvan granica slike, izvan granica forme, otkrivajući osjećaje da biste ušli u onostrano.
Rastvorite tijelo instinktom, procvjetajte strašću, rastopite se od blaženstva.
Vrijedi, a cijena je život.
Moraćete da date sve – sve sebe, sve što vam je drago, i onoga ko je drag.
Uđite u strah od smrti.
Upoznajte se sa svojom dušom u ovom tijelu, uklonite odbranu, ući u ranjivost, ostati goli pred cijelim Svijetom.
I zapalite orgazam života.
Šta imamo zauzvrat za ovo?
Šta je siguran seks?
To je ili zadovoljenje želja ili požude, ili lov na moć i nasilje, ili mentalna i emocionalna masturbacija. U ovakvoj vrsti seksa niko ne umire, ali se niko nikada ne sreće. Sve se dešava na daljinu, pod zaštitom.
Čak i kada ljudi vode ljubav, niko ne skida njihovu odbranu.
Stoga se osjećaji zamjenjuju emocijama, a osjećaji tijela su zamijenjeni uzbudljivim slikama…
Orgazmički ples energija pretvara se u seksualni odnos – čudna radnja koja dovodi do odliva energije, gubitka sjemena, emocionalne devastacije. Spontana, živa seksualnost zamjenjuje se za dogovore, dogovore i kompromise. Duša se predaje, tijelo se prodaje. Naša strana iz sjene otkriva ovu laž, uništava odbranu, otkriva istinu.
Povezivanje sa svojim aspektom iz senke je prilika da zakoračite u nepoznato, da upoznate instinkt. Zapalite se orgazmom i uđite u golu istinu o sebi. Istražite svoju seksualnost i oslobodite kreativnu energiju života.
……………………………………………………………………………………….
Prava veza u svetom braku je sloboda, sloboda da budete svoji, da budete stvarni, da budete prihvaćeni onakvi kakvi jeste i da dozvolite svom partneru da se manifestuje u svoj svojoj slavi i androginoj moći kroz prihvatanje njegove strane iz senke, pretvarajući je u moć onoga ko si…
Čega se muškarci boje? I zašto se plaše da uđu u vezu?
Strah od gubitka svoje imaginarne slobode?
I da li je prava sloboda i snaga muškarca i žene u zdravim, isključivo ekološki prihvatljivim odnosima?
Leži u tome da ako uđemo u odnos sa integritetom, pravim, onda svako jutro, buđenje, shvatamo da ne možemo da biramo jedni druge i da nećemo biti izabrani, a svako od nas je u stanju da nastavi da pokreće svoje pravi put. I mi se budimo, i opet biramo jedni druge, biramo svoju naprednu verziju sebe, biramo da se krećemo putem razvoja, kroz znanje, kroz intimnost. Ovo je suština sreće poznavanja bića, kroz prihvatanje svoje unutrašnje voljene, kroz prihvatanje svojih aspekata senke, kroz mogućnost ispoljavanja svoje prave suštine u sadašnjosti u zdravoj vezi.
……………………………………………………………………………………….
Vraćajući se kući nakon treninga u bazenu, popela sam se na most i ugledala svoju voljenu Mariju, koja se sa svojom kćerkom-princezom penjala na bicikl sa druge strane. Devojke su me radosno dočekale i otkotrljale se dalje prema kući. I ja sam, polako, nastavila niz nizbrdicu. Dan ranije, Marija i ja smo radili na jednom važnom unutrašnjem dijelu mene, koji se dugo opirao i nije htio biti delikatan sa drugima. I sutradan su počela čuda.
Prešala sam most na drugu stranu puta, tri biciklista su se kotrljala prema meni, a jedan par je išao. Iznenada je ulični pas iskočio iza njih i nasrnuo na mene u trku, nakon što je uspio da me bolno ugrize za moj lijevi lakat. Krv je odmah šiknula, ja sam, uplašena iznenadnim napadom i šokirana, briznula u plač od neočekivanog bola. Svi biciklisti su stali, ispostavilo se da su Turci. Jedna starija žena me je odmah odvela u ženski toalet blizu benzinske pumpe, brzo mi zasukala rukav i nakon sapuna i dezinfekcije ruku počela da mi pere razderanu ranu iz koje je tekla krv. Srećom, na benzinskoj pumpi je bilo alkohola, žena mi je brzo obradila ranu, a njen saputnik je pozvao hitnu pomoć da me odvezu u bolnicu i daju mi injekciju anestetika za tetanus. Hitna pomoć dugo nije stigla, stigao je naš programer koji se igrom slučaja našao pored benzinske pumpe. I za 5 minuta bili smo u hitnoj pomoći centralne bolnice u Antaliji, gdje su mi dali nekoliko injekcija u oba ramena i stavili zavoje od gaze. Od iznenadnog gubitka krvi, bila sam malo oslabljena i poželela sam da spavam. Programer me je odveo kući, nahranio voćem, ubacio par boca od pet litara destilovane vode i naredio mi da se odmorim uz riječi «da ga odmah pozovem ako bude samo gore» i otišao. Nisam mogla spavati, prevrtala se dugo vremena od bola u ruci. Ujutro sam zaspala i spavala do 10 sati ujutru, odlučivši da otkažem sve stvari za četvrtak, ugodno se protezavši se ispod ćebeta u krevetiću, pomislila sam, pošto je danas slobodan dan i narednih pet dana (u bolnici mi je prepisan termin da se javim još tri puta za tri grupe injekcija i previjanje dve nedelje), onda ću uraditi ono bitno.
……………………………………………………………………………………….
Pokušajte da zapišete u svoj dnevnik odredbe Arhanđela Mihaila i pročitajte pred svijećom, govorite u meditaciji kako će vam biti ugodnije.
Posvećena muškarcu,
ljubav zbog koje mi je život okrenuo naglavačke.
Kad sam s tobom, ne zaspim cijelu noć.
A bez tebe ni ja nemam vremena za spavanje.
Hvala Bogu za ove dve nesanice,
I razlika između njih.
Mevlana
Jalaladdin Rumi
Bila je žena i sadržavala je bogatstvo života,
dato svim ženama i o čemu svi ćute,
jer je dato svima.
Ali dotakao ga je prvi put i zamislio
kao da je otkrio veliki nepoznati svet.
Od ovog osjećaja i planuo
njegova velika luda ljubav.
Mikhail Prishvin
Nasilje više nije potrebno da bi se spoznala moć.
To je odigralo ovu ulogu.
Današnjem svijetu je potrebno pravo lice snage – Ljubav.
Snaga u svojoj najčistijoj i najpotpunijoj manifestaciji.
Snaga u svojoj božanskoj lepoti —
moć koja cveta orgazmom.
Tanith «Kalijev dnevnik»
Dekreti arhanđela Mihaila
Prizivam svoju moćnu «JA JESAM» prisutnost da me ispuni mudrošću, pronicljivošću i namjerom pune ljubavi. Neka bude tako!
1. Otpuštam bilo kakva očekivanja o svom duhovnom rastu i napretku. Svaki dan ću živjeti u sadašnjem trenutku, koncentrišući se na uspostavljanje harmoničnog odnosa između mog tijela, uma i emocija – i svog Višeg Ja.
2. Oslobođen sam svih dogovora sa svojom majkom, ocem, djecom, mužem (ženom), braćom, sestrama, prijateljima, kolegama iz razreda, kolegama, nastavnicima, učenicima i općenito svima koji me vezuju za realnost treće dimenzije.
3. Oslobađam se svih zabluda o ljubavi, radosti, miru, harmoniji, sigurnosti, obilju, kreativnosti, vitalnosti, zdravlju i blagostanju, starenju i smrti.
4. Oslobođen sam odgovornosti da spasim svijet ili bilo koga na ovom svijetu.
Shvaćam da je moja misija da prepoznam svoje majstorstvo i da svima budem živi primjer pun ljubavi, ne očekujući ništa ni od koga.
5. Oslobađam se svih prethodnih uslovljenosti i ćelijskog pamćenja svog tjelesnog oblika. Zatražit ću svoju Bogom danu ljepotu, vitalnost, zdravlje i blagostanje, znajući da je to moje prirodno stanje. Samo trebam slijediti prijateljske poticaje Duha da manifestujem ovo savršenstvo.
6. Otpuštam sva očekivanja o svojoj kreativnosti i radu. Radim i stvaram za svoje zadovoljstvo. I znam da moje obilje dolazi od Duha, a ne od mojih napora. Samo treba da verujem da to zaslužujem.
7. Trodimenzionalna vlada i institucije oslobađaju me vlasti nada mnom. Neće kontrolisati mene, moje obilje i moju sigurnost. Imam dovoljno snage da ispoljim sigurnost, da budem potpuno samodovoljan i da potpuno kontrolišem svoju sudbinu.
8. Oslobođen sam svih preostalih karmičkih dugova i disharmoničnih energija u svim svojim tijelima: fizičkom, mentalnom, emocionalnom i astralnom. Sada lako i graciozno rješavam sve situacije i širim se u Svjetlo kako bih se pridružio zajedničkom stvaranju Raja na Zemlji.
9. Oslobađam se svih zabluda o svojoj sposobnosti da crpim znanje, mudrost i relevantne informacije iz Duha i Viših domena. Crpim novo znanje i mudrost da učim, rastem i služim kao živi primjer drugima.
10. Oslobađam se svake osude i svih očekivanja od drugih ljudi, znajući da svako ima svoje mjesto u svijetu i da je na svom nivou evolucije. Dajem ljubav i podršku svima, ali nudim informacije samo kada se to od mene traži, shvaćajući da moja istina ne mora biti istinita za druge.
Izvor: Ronna Herman «Na krilima svjetlosti»
……………………………………………………………………………………
Moja dugoročna belgijska multiviza istekla je u avgustu 2020. Usred pandemije, generalni konzulat Belgije u Istanbulu je zatvoren, a vize su privremeno obustavljene. Pitala sam se kako da se ponovo povežem sa svojim Belgijska viza za EU očigledno nije bila dovoljna pred pandemijom da se Švedska poseti kao turista. Za zvaničnu posjetu bila je potrebna neka posebna prilika. I obratila se za pomoć grupi za podršku i usmjeravanje. Twin Flame.
El Morya-ine dekrete (zabilježila je E.K. Profet)
Srce
Vatrena ljubičica, plamen u srcu,
Zablistajte Božanskom ljubavlju!
Ti si pravo Milosrđe zauvek,
Da budem u skladu sa tobom beskonačno.
Glava
JA SAM Svjetlost – Hristos u meni,
Gori Uvijek u mojim mislima;
Ljubičasta vatra, žarko plamti,
Oslobodi moj um zauvek.
Bože, Hljeb svagdašnji,
Ispuni mi um ljubičastom vatrom,
Tako da u Tvome nebeskom sjaju
Moj um je postao Um Svetlosti.
Ruka
JA SAM Božja neumorna Ruka,
Uvek radim da postignem pobedu;
Velika radost za čistu dušu —
Srednji put ponizno ostvariti.
Skoro odmah, moja prijateljica bosanska iz Švedske, predsjednica Unije žena BiH u Švedskoj, pozvala me je da učestvujem na 4. sajmu knjiga, koji su bosanskohercegovački sunarodnici održavali svake godine u Geteborgu, u Švedskoj, krajem februara. Dala mi je kontakte svoje koleginice, koja mi je brzo dogovorila poziv za učešće na međunarodnom sajmu. I ja sam, bez razmišljanja i prikupivši potreban paket dokumenata za poslovnu vizu u Švedsku, otišla u Istanbul da predam dokumente. Stigavši rano ujutru u Istanbul, odmah sam otišla da klanjam jutarnju molitvu u Aja Sofiju, gde sam od samog leta sanjala da ponovo idem, kada sam saznala da je muzej, koji je godinama bio pod zaštitom UNESCO, je pretvoren u funkcionalnu džamiju i dekretom predsjednika Turske joj je dozvoljeno klanjanje namaza. … To je bio znak. Otkazano je plaćanje posete muzeju, ali sam prethodno sa godišnjom muzejskom karticom posetila Aja Sofiju, došla da pogledam Djevicu Mariju sa bebom u naručju ispod kupole hrama. Sada je drevni mozaik na podovima bio prekriven debelim zelenim ćilimima za molitve, a užasna slika mi se ukazala: drevna freska sa Svetom Djevicom Marijom sa Isusom u naručju bila je prekrivena zavjesama da se ne vidi. Kako mi je objasnio službenik hrama, to je učinjeno samo da se ne ometaju muslimani koji su došli na namaz. Očigledno je turska vlada odbila da vodi računa o tome da baština istorije bude dostupna za razgledanje velikom broju hodočasnika i turista iz celog sveta. Nakon jutarnje molitve u Aja Sofiji, prešla sam trg do Sultana Ahmeta, čuvene Plave džamije, koja je po cijelom perimetru bila prekrivena skelama zbog beskrajne restauracije. Vrata džamije su bila otvorena i ja sam klanjao namaz. Od Plave džamije sam otišla u šetnju Zlatnim rogom do moje voljene Sulejmanije džamije. Grobovi Sultana Sulejmana i Kjurem Sultan, koji se nalaze na teritoriji džamije, bili su otvoreni za posjetu i odlučila sam da ih obiđem u ovoj posjeti, a zatim odem da čitam Kuran i molitve u džamiji. Nakon što sam obavila molitvu, prošetala sam do viznog centra ulicom Istiklal, kroz kulu Galata, i stigla taman na vrijeme za termin. Zamislite moje iznenađenje da je taksa za poslovnu vizu za ruske državljane u Turskoj bila upola manja od cijene koju sam ranije najavila. Još jednom sam provjerila kod menadžera da li je ovo definitivno viza za više poslova. Djevojka je pogledala moj pasoš i, zaokružujući oči, rekla da imam pravo na besplatnu uslugu za ovu uslugu. Ponovo je provjerila moja dokumenta i poslala me u drugu kancelariju po otiske prstiju i digitalne fotografije. Nakon što sam obavila neophodnu proceduru i platila dostavu pasoša u Antalyu, odlučila sam da prošetam do egipatskog bazara, čiji sam miris toliko volela: turska kafa Mehmet Efendi, ružičasti tamjan, orijentalna kafa sa karamelom i mastikom, salep (turski napitak od rizoma orhideja) posebno je dobar u hladno doba, razna ulja, čaj od latica ruže, slastica od nara, orijentalni slatkiši….
Uveče sam se vratila u toplu Antaliju sa čitavim rancem poklona i, razmišljajući kako da ubrzam proces, koji je izgledao beskrajan, uronila sam u molitve i okrenula se praksi prevođenja namere u život, praksi praštanja, zahvalnosti, oslobođenje majčine sudbine i afirmacija «Savršenstvo».
Praksa «Oživljavanje namjere»
Tehnika za prevođenje namjere u život i treniranje snage volje. Na prvi pogled izgleda jednostavno, ali nevjerovatno moćno. Praksa «Šibica» je da formirate svoju namjeru i punite je energijom svaki dan tokom 60 dana, uz lomljenje jedne šibice svaki dan u isto vrijeme. Obavezni koraci u praksi:
1. Kreirajte namjeru, na primjer, želim zarađivati 300 dolara sedmično radeći ono što volim.
2. Odaberite jedno vrijeme, na primjer, 15:15 (postavite alarm na 15:10).
3. Svaki dan tokom 60 dana prekidamo jednu šibicu u isto vrijeme odabrano, ni minut ranije, ni minut kasnije!
4. Ako nekog dana iz bilo kog razloga nije moguće prekinuti šibicu, počinjemo ponovo sa treningom!
Savjesna primjena ove prakse pozitivno će uticati na vaše samopouzdanje.
……………………………………………………………………………………….
Ova praksa prevođenja moje nove namjere u stvarnost je uspjela drugog dana. Kao što možete lako pretpostaviti, odavno sam tražila sastanak sa Davudom, kada ću biti spremana za to uz dopuštenje i za dobro svog i njegovog Višeg, Monadskog i Božanskog Ja, kao i za dobro ljudi oko nas.
Adresa magičnog Diamond Beach City-1 odavno je na moj zahtev obezbeđena u opštini gradske skupštine Alanje. Tako da je bila samo mala stvar, useliti se u čarobne apartmane Diamond Beacha. Kako? Zvala sam svog prijatelja iz Adane.
– Koji datumi su ti potrebni?
– Sutra, pa, do ponedeljka, do kraja karantene. Želim da se odmorim daleko od svih i na pješačkoj udaljenosti od džamije, kao što znate. Biće dobro da to bude blok A. – Naravno, niko nije ni znao za pravu svrhu moje posete.
– Dobro. Zvaću, sutra uveče će ti tamo sve srediti. Nakon ručka možete se prijaviti.
– Odlično, hvala.
Na kraju krajeva, sve je išlo bolje, magijom.
Sledećeg jutra sam odletela za Antaliju. Vozač me je čekao na aerodromu. Odvezao se kući da se presvučem i promenim prtljag. Nakon ručka pokupio me je sa mojim stvarima i odveo u Alanju na cijeli divan vikend. Niko nije znao za moje planove i moj dolazak. Unaprijed sam zamolila vozača da mi izda novu SIM karticu bez imena pretplatnika. Dao mi ja je odmah u autu kada smo se sreli.
Odvezli smo se odmah nakon ručka u Diamond Beach City. Na ulazu u rezidenciju naš auto je dočekao sam menadžer i pomogao oko prtljaga. Dao mi je ključ od stana 9 u bloku A, kako sam želela. Pogledala sam okolo, padao je mrak.
Menadžer je pokazao na bijeli auto.
– Evo je Davudov auto. On je kod kuće, hoćete li sada posjetiti?
– Ne, mislim da ću se odmoriti od puta, imala sam dug let.
– Dobro. Radi i sauna. Večeras ili sutra mogu vi zagrijati. Pošaljite mi sms šta vam treba.
– Dogovoreno. – Imala sam mnogo posla. Vozač mi je predao kuglice i ljepljiva srca uz novu SIM karticu u autu, tako da je sve prošlo po planu.
Sastanok sa Davudom
Kao i obično, probudila sam se rano za jutarnju molitvu. I nakon namaza, istrčala sam na trčanje uz more i, vraćajući se u apartmane Diamond Beach City-1 u Alanji, ukusno doručkovala, iščekujući čuda dana koji je pred nama. Pogled na moju terasu na drugom spratu gledao je na baštu rezidenciji, tako da su stanari bili jasno vidljivi kada su izašli iz našeg bloka A.
Bližilo se vrijeme podne namaza, koji sam želila provesti u obližnjoj džamiji. Spremila sam se i već sam izlazila iz našeg kompleksa, kada sam naišla na Mariju koja govori ruski, majku četvoro divne dece. Pozdravila sam je pitajući kako doći do najbliže džamije. Marija je ljubazno pristala da me otprati do džamije. Vrijeme je bilo sunčano, pa je naša šetnja sa Marijom do džamije pored istorijskih ruševina bila fantastična. Na putu me je Marija pozvala na večernju čajanku sa devojkama koje govore ruski živele u rešetu, koje su imale devetoro dece za tri majke. Dogovorili smo se da se zajedno parimo u sauni oko 18:30, odmah nakon večernje molitve.
Znala sam da je danas važan dan, pa sam se nakon namaza obratila Uzvišenom sa istiharom, dozvolivši mi da vidim Davuda.
Nakon namaza, Marija i ja smo se vratile da sjednemo, dogovorivši se da se nađemo uveče na čaju u sauni. Izašla sam na terasu i tada sam vidila Davuda kako izlazi na ulicu sa kapom. Srce mi se spustilo u pete. Presvukla sam se, bilo je jako toplo, a sa sobom sam imala samo toplu zimsku odeću. I izašla sam da dišem na more. Vidila sam da je Davudov auto ostao na parkingu. A gdje bi mogao otići ako ne na more po ovako lijepom sunčanom danu…
Moje iščekivanje je raslo. Prošetala sam stazom do plaže. S lijeve strane, prema meni je išao muškarac snažne građe. Nisam mu vidjela lice, odjednom se okrenuo prema meni.
Vodič, shvatila sam. I ja sam ga pratila. Doveo me je do Davuda, koga je Allah gurnuo desnom rukom u mom pravcu.
Davud je hodao obalom bos prema meni. Jedan.